"Trump potpao pod putinizam, SAD više nisu jedina sila koja vlada svijetom"

Gospodine Višća, kako tumačite događaje u Venecueli i hapšenje Nicolasa Madura? Da li svjedočimo potpunom izlasku iz ustaljenih pravnih i diplomatskih okvira međunarodnih odnosa?

Osim što se radi o flagrantnoj povredi međunarodnog prava i povelje Ujedinjenih nacija, ova naredna vojna operacija američkih snaga ili kako je oni nazivaju "izručenje predsjednika Madura" predstavlja konkretnu primjenu logike i principa definisanih u novembarskoj nacionalnoj strategiji Sjedinjenih Američkih Država izdane od Bijele kuće u kome su oni predvidjeli da će to uraditi. U ovoj strategiji je promijenjen fokus međunarodne politike na migracije, narkotike i ograničenje širenja kineskog uticaja u svijetu.

Može li se ovaj potez Sjedinjenih Američkih Država posmatrati kao presedan koji mijenja način na koji se rješavaju međunarodne krize?

Nije to presedan. Možda u posljednjih 20-ak godina nije bilo, ali ranije je bilo ovakvih slučajeva, na kraju krajeva prije nekih 35 godina. Ista stvar se desila sa panamskim predsjednikom i generalom, koji je takođe doveden u Sjedinjene Američke države, suđen, osuđen i poslan na izdržavanje kazne. A ranije one generacije, kao što sam ja ili neke možda starije od mene, znaju kako je i Sovjetski Savez intervenisao i u Mađarskoj '50., i u Čehoslovačkoj '60., pa i u nekim drugim zemljama. A da ne govorimo o tome kako su suvereni u Aziji i Africi vrlo lako mijenjani iz dana u dan.

Sad kada uzmemo Venecuelu u obzir i činjenicu da je Maduro uhapšen jako brzo i relativno brzo izručen u Sjedinjene Američke Države, a Venecuela ima jaku vojsku, da li je to presudila unutrašnja slabost režima ili kako posmatrati kompletno ovu situaciju?

Sasvim je sigurno da Maduro nema većinsku podršku naroda i nema povjerenja ni u svoje institucije. Ako među 80 onih koji su stradali, pripadnika njegovog obezbeđenja koji su stradali, ako imate 35 Kubanaca, onda vidite da se čovjek oslanja na strano obezbeđenje, a ne na svoje. Tako da, s druge strane, treba reći da ovakva jedna operacija nije mogla da se izvede bez nekog insajdera, a u zemlji kojoj vlada korupcija lako je doći do insajdera.

Oštre reakcije došle su iz Rusije, očekivano - svakako iz Kine. Maduro je dobio i podršku u Vijeću sigurnosti i to je ukazalo ponovo na ove jake blokovske podjele kojima svjedočimo. Ulazimo li zapravo sad u novu fazu globalnog rivaliteta velikih sila? Koliko je ova situacija opasna na tom nekom višem nivou?

Treba primijetiti da je poslije Hladnog rata, u kome se jasno znala dva bloka, došao bio period u kome su SAD vladale svijetom ili mogle upravljati nekim tokovima, a da se u međuvremenu gotovo i mimo neke posebne kontrole narasla Kina da postane možda i prva zemlja u svijetu, a uz nju se uvijek zahvaljujući svom nuklearnom arsenalu sada šlepa Rusija, koja - iako je ekonomski slabija - očito je važan faktor u preslagivanju svega toga. I kada je Trump znao da ima sa sobom ljude koji samo razumiju silu, izgleda kao da je potpao pod putinizam, kako neko voli reći. Znači, jednostavno je rekao, hoću sad tim ljudima da govorim njihovim jezikom, onda ćemo se bolje razumijeti što činimo. Iako kad gledamo ove reakcije, žalopojke Kremlja o agresiji na Venecuelu i sve ostalo, izgledaju u najmanju ruku pretjerane, da ne kažemo žalosne, imajući u vidu da već četiri, odnosno 15 godina traje agresija na Ukrajinu.

Kada je u pitanju Kina, onda treba imati na umu da Kina nastoji da zaštiti sve svoje interese u Venecueli, jer je ona već tamo razvila odnose, pa i te trgovinske i sve ostale, investicije i tako dalje, ali će nastojati da izbjegne bilo kakav sukob sa Vašingtonom.

Nafta ovdje igra veliku ulogu, spomenuli ste te trgovinske odnose. Šta se onda u tom kontekstu može očekivati od Sjedinjenih Američkih Država u narednom periodu?

Treba imati na umu da je Trump trgovac, vrlo jednostavno rečeno, i u tom smislu on misli da je završio svoj dio posla. Pomakao je tog čoveka sa svoje dužnosti i što je vrlo interesantno, nije to učinio da bi demokratizova Venecuelu, jer on nastoji da ostane taj sistem koji je ukorijenjen u cijelom društvu. Trump je odmah odbio mogućnost da opozicija preuzme vlast i uradi nešto od toga. Ja mislim da se on neće mnogo baviti Venecuelom, nego da je to prepustio vojsci, policiji i nekim drugim sigurnosnim agencijama da odrade svoj dio posla kako bi Venecuela bila pod kontrolom.

Vidjeli smo odmah je održana sjednica Vijeće sigurnosti UN-a, međutim ima li ono Vijeće sigurnosti uopšte kapacitet da odgovori na ovakve krize?

Najkraće rečeno nema. Svjedočimo tome i kada je u pitanju Ukrajina, pa evo i kada je u pitanju i Palestina, Izrael i sve ostalo. Ujedinjene nacije već 30 godina govore o potrebi vlastite reforme, ali ne čine i gotovo ništa da se reformišu. A kada govorimo o Vijeću sigurnosti, znate ako 14 zemalja jučer i prekjučer nije stiglo da napravi rezoluciju koja će, eto, biti odbijena vetom Sjedinjenih Američkih Država, onda to govori da ni oni sami ne znaju još kakvi su im interesi, trenutno među 15 članica ima pet iz Evrope.

Donald Trump već govori o mogućim sličnim operacijama u Latinskoj Americi, a paralelno se ponovo otvara i pitanje Grenlanda. Svjedočimo li agresivnijoj i unilateralnijoj američkoj vanjskoj politici?

Neke moje kolege dobro su primijetile i postavile pitanje da li Trump samo plaši svoje protivnike, ali i saveznike. Na taj način je prilično nepredvidiv. Prije tri dana šta je sve rekao kolumbijskom predsjedniku, a jutros se ispričao sa njim i pozvao ga je čak i u posjetu. Ne vjerujem da će ga zvati u posjetu pa ga uhapsiti. I u tom smislu znači da jednostavno mijenja svoje stavove kako dobije informaciju. Ali kad je u pitanju Grenland, to nije njegova prva ideja. Ideju su imali davno i neki drugi američki predsjednici, pogotovo sada kad se mnogo istražuje sam Arktik i otkrilo se da ima i metala koji su rijetki, a potrebni u avioindustriji i u nekim drugim industrijama. Sada nisam siguran da će pribjeći agresiji na Grenland i oduzimanje te polusamostalne teritorije koja pripada Danskoj.

Da li je možda Evropa, Evropska unija zakasnila sa nekom konkretnom reakcijom?

Evropa već dugo nema jedinstven stav, gotovo ni o čemu. Znači imamo Mađarsku, Slovačku, jedno vrijeme smo imali i Poljsku, znači zemlje koje, reklo bi se, drugačije misle i onda u tom smislu njeno traganje je poremećeno sigurnosnim prioritetima. Očito je da će Evropa morati da napravi balans između ekonomskih interesa ili ekonomske štete i onoga što je pitanje sigurnost njenih teritorija i njenih građana.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad